ISTORIJA FK PARTIZAN: SEZONA 1947/48 (2)

Rajko Grčević je golman koji je decembra 1947. godine postao član Partizana. Zadržao se do novembra 1950. g. kada prelazi u Lokomotivu iz Zagreba gdje je imao mnogo veću minutažu. Za 4 prvoligaške sezone u Lokomotivi je skupio 34 nastupa. Ovaj Šibenčanin je, za 2 i po sezone u Partizanu, zabilježio tek 4 prvenstvena nastupa i to protiv Budućnosti (u sezoni 1948/49) i Hajduka, BSK-a i Lokomotive (u sezoni 1950). Razlog ovako male minutaže je taj što je, kao konkurenciju na golu, imao reprezentativca Šoštarića. U naš klub je došao iz Šibenika, a poslije Partizana je nastupao za Lokomotivu i NK Odred. Najčešće je branio na prijateljskim i utakmicama našeg drugog tima. Zabilježio je jedan nastup u Kupu Jugoslavije i to protiv vječitog rivala. U tom polufinalnom meču kupa 1949. g. je nastupao drugi tim Partizana koji je poražen rezultatom 2:1. Odigrao je i jedan prijateljski meč protiv Zvezde i to u okviru polufinala turnira Beograda. Grčević je u igru ušao umjesto Šoštarića, a u toj utakmici je naš tim poražen s 4:1. Prema statistici na zvaničnom sajtu kluba, odigrao je 106 prijateljskih i 4 internacionalna meča. S Partizanom je osvojio prvenstvo u sezoni 1948/49 i kup 1947. g.

Partizan je prvo veće pojačanje iz sopstvenog pogona dobio u Čedomiru Lazareviću. Ovaj junior je za prvi tim debitovao u 2. kolu protiv Metalca. Te sezone je odigrao 7 prvenstvenih mečeva i već tada postao ozbiljna konkurencija Čoliću. Pedesetih godina su se upravo Čolić i on smijenjivali na poziciji lijevog beka. Naredne sezone nije odigrao nijedan meč, pa pretpostavljamo da je taj period proveo u vojsci. Uspješno je igrao na obje bekovske pozicije. Čitavu karijeru tj. 12 sezona je proveo u Partizanu. Posljednju utakmicu je odigrao u sezoni 1958/59 i nakon nje se oprašta od dresa Partizana. To mu je ujedno bila i jedina utakmica te sezone. Za to vrijeme je odigrao 109 prvenstvenih mečeva i postigao 3 gola i to sva 3 u sezoni 1955/56. Odigrao je 11 prvenstvenih derbija i ima skor od po 5 pobjeda i poraza i 1 neriješen rezultat uz gol razliku 22:15 u korist Partizana. Učesnik je dvije rekordne Partizanove pobjede nad vječitim rivalom u 9. i 13. vječitom derbiju. U 9. derbiju, Partizan je slavio sa 6:1, a u 13. sa rekordnih 7:1. U kupu ima skor od dvije pobjede i jednog poraza protiv vječitog rivala. Igrao je u finalu Kupa 1954. godine u kom je Partizan pobijedio rezultatom 4:1. Odigrao je i prvi meč u istoriji Kupa šampiona protiv Sportinga koji je završen rezultatom 3:3. Učesnik je i fantastične pobjede od 3:0 protiv Reala iz Madrida u okviru četvrtine finala Kupa šampiona u sezoni 1955/56. Odigrao je i 5 mečeva u okviru Srednje evropskog Kupa, 28 u okviru Kupa Jugoslavije i blizu 300 prijateljskih mečeva. Osvojio je 3 Kupa (1947. g., 1954. g. i u sezoni 1956/57). Po završetku karijere je radio kao trener mlađih kategorija Partizana. Nažalost, 20. oktobra 1962. godine, Lazerević je izgubio život u saobraćajnoj nesreći. Pored njega, nastradali su i Partizanov velikan Bruno Belin, igrač Radničkog Vladimir Josipović i plivač Boris Škanata. U spomen na Lazarevića i Belina, kao i na osam godina kasnije stradalog Branka Nadovezu, omladinska škola Partizana nosi ime “Belin – Lazarević – Nadoveza”.

Na početku sezone, klub je doveo Milovana Ćirića iz Crvene zvezde. Ovaj borbeni defanzivac se vrlo kratko zadržao u Partizanu. Njegova naredna stanica je bio beogradski Metalac za koji je odigrao kompletnu sezonu 1947/48. Bio je prvi fudbaler koji je direktno prešao iz Crvene zvezde u Partizan. Ćirić je bio jedan od najboljih jugoslovenskih trenera. Vodio je i Partizan u sezoni 1953/54. Pored Partizana je trenirao brojne klubove. Vrijedi istaći da je bio trener Crvene zvezde, Hajduka, Valensije, Bešiktaša, Lacija i drugih. U dva navrata je bio član selektorske komisije reprezentacije Jugoslavije.

U drugom dijelu sezone, za Partizan je zaigrao Zvonko Strnad. Tačnije, Strnad je odigrao samo 3 posljednja kola. U prvom dijelu sezone je odigrao isto toliko utakmica za zagrebački Dinamo. Zvonko Tiba Strnad je igrao na poziciji desnog krila, a odlikovali su ga dribling i brzina. U sezoni 1947/48 je odigrao i vječiti derbi u kom je Partizan slavio s 1:0, a igrao je i utakmicu protiv Hajduka koju je Partizan dobio s 2:0. Bio je strijelac i 2 gola protiv Poncijane. U šampionskoj sezoni 1948/49, Strnad je bio jedan od standardnijih igrača zabilježivši 14 nastupa uz 3 gola. Te sezone je odigrao oba vječita derbija. Prvi je završen pobjedom Partizana od 1:0, a drugi neriješenim rezultatom 2:2. Odigrao je i jedan prijateljski derbi u kom je Partizan poražen s 4:1. S Partizanom je osvojio titulu u sezoni 1948/49. Nakon završetka te sezone, Strnad se vraća u Dinamo.

Veliki bum na “transfer pijaci“ se desio novembra 1947. godine, kada je Jovan Jezerkić, jedan od najboljih igrača Crvene zvezde, prešao u redove Partizana.

Jeza je igrao na poziciji centarfora i bio je strah i trepet za protivničke golmane. Već krajem tog mjeseca, Jezerkić je opravdao očekivanja pristalica crno-belih boja. U završnici prvog Kupa Jugoslavije, Jezerkić je na 4 utakmice postigao 5 golova i tako dao značajan doprinos osvajanju tog trofeja. Ovaj napadač je postigao odlučujući gol u četvrtini finala protiv svog bivšeg kluba. Partizan je ovaj meč dobio s 2:1. Jezerkić je bio strijelac i prvog gola u finalnoj utakmici protiv Naših krila. U Partizanu se zadržao do kraja sezone 1947/48. U ovom periodu je odigrao 5 prvenstvenih utakmica na kojima je postigao 4 pogodka. Bio je strijelac dva gola protiv Lokomotive i jednog protiv Sarajeva. Ipak, najznačajniji gol je onaj koji je postigao protiv bivšeg kluba u 4. vječitom derbiju. Partizan je slavio s 1:0, a jedini gol je postigao Jezerkić u 2. min. Ovaj vrsni golgeter je za oba kluba postizao golove protiv vječitog rivala. Jezerkić je 4 puta nosio dres reprezentacije za koju je postigao 5 golova. Karijeru je završio u Radničkom iz Beograda. S Partizanom je osvojio Kup 1947. g. U jednom novinskom isječku, koji prenosi Crno-bela nostalgija, Jezerkić žali što je otišao iz Partizana i ističe da je navijač crno-belih.

Na sredini prvenstva, u pauzi između dva dijela, naš klub je pojačao Marko Valok. Fudbalom je počeo da se bavi u FK Vitez, a igrao je i u timu armije. Dio sezone 1946/47, provodi u Napretku iz Kruševca. Učestvovao je u osnivanju ovog kluba i strijelac je prvog gola u istoriji istog. Za Partizan je debitovao 14.03.1948. godine u utakmici protiv Vardara. Te sezone je odigrao još 4 meča. Prvi gol za Partizan je postigao protiv Sarajeva. Za crno bele je igrao do kraja karijere tj. do kraja sezone 1958/59. Za to vrijeme je upisao 165 prvenstvenih mečeva i postigao 91 gol. U kupu je odigrao 30 mečeva i bio strijelac 35 golova. Odigrao je i 3 meča u Kupu evropskih šampiona i to protiv Sportinga (prvi meč u istoriji ovog takmičenja) i 2 protiv Reala (0:4,3:0). Posebno su mu prijali mečevi protiv Crvene zvezde. Večitom rivalu je postigao 13 golova u 14 prvenstvenih susreta i najbolji je strijelac u istoriji “večitog derbija”. U prvenstvenim duelima sa najvećim rivalom ima po 4 pobjede i neriješena i 6 poraza. U kup duelima ima skor od tri pobjede i jednog poraza. Na 4 kup meča je postigao 5 golova. Učesnik je velike Partizanove pobjede nad vječitim rivalom od 6:1, kao i 6:0 u finalu Kupa 1952. g.  S Partizanom je osvojio 1 titulu prvaka (1948/49) i 3 kupa (1952,1954,1957). Postizao je golove u sva tri finala kupa. Ovaj vrsni centarfor je bio najbolji strijelac jugoslovenske lige u sezoni 1950 sa 17 datih golova. Drugi je strijelac Partizana u svim takmičenjima, odmah iza Bobeka. Valok je bio i oficir (imao je čin potpukovnika). Odigrao je 6 mečeva za reprezentaciju Jugoslavije. U tih 6 susreta je postigao 3 gola. Po završetku igračke karijere, Valok se posvetio trenerskom poslu. Trenirao je i Partizan od jeseni 1963. do februara 1964. godine. Bio je i selektor Jugoslavije u periodu od 1977. do 1979. g. Sva ova ostvarenja čine Marka Valoka istinskom legendom Partizana.

Od drugog dijela sezone se ekipi priključio i Božidar Senčar. Popularni Senko je bio vezni igrač, a mogao je pokriti i poziciju krila. Odlikovali su ga dobar pas i precizan i jak šut. Igrao je za 3 člana velike četvorke (Dinamo, Partizan i Hajduk). Na sredini sezone 1947/48, prelazi iz Dinama u Partizan. U toj polusezoni je odigrao 6 mečeva i postigao 4 gola. U narednoj sezoni je odigrao 7 utakmica i postigao 2 gola, a do polovine sezone 1950 je na 9 mečeva postigao 1 gol. Odigrao je i 2 meča u kupu. Odigrao je 4. i 7. vječiti derbi, u 4. je slavio Partizan s 1:0, a u 7. Zvezda sa 3:1. S Partizanom je osvojio prvenstvo u sezoni 1948/49. Ljeta 1950. g. se vraća u Dinamo. Kasnije je igrao za Hajduk, Zagreb, Bajern Minhen i NAC Bredu. Odigrao je 3 utakmice za reprezentaciju Jugoslavije i postigao 1 gol.

U pauzi između dva dijela u klub je stigao Stipan Kopilović. Ovaj bački Hrvat je većinu svoje karijere proveo u Spartaku iz Subotice i smatra se jednim od 20 najboljih igrača u istoriji tog kluba. Bio je pouzdan odbrambeni igrač. Pipko, kako su ga zvali prijatelji, je za Partizan odigrao samo 2 prvenstvene utakmice (u 12. i 13. kolu), a već u 14. kolu je igrao u dresu Spartaka protiv Partizana. Te dvije utakmice je odigrao na poziciji lijevog beka. Kasnije je bio trener i član uprave Spartaka.

Ljubomir Srđanov je navalni i vezni igrač koji je jedan dio sezone 1947/48 proveo u Partizanu. Srđanov nije zabilježio nijedan prvenstveni nastup. Prema statistici sa zvaničnog sajta, odigrao je 18 prijateljskih utakmica i postigao 8 golova. Kasnije je nastupao za Vojvodinu, Trgovački i Proleter.

Za naš klub je u ovoj sezoni nastupao i Jovan Matković. Odigrao je utakmicu 1. kola protiv Vardara i postigao gol u pobjedi od 4:0. To mu je bila jedina prvenstvena utakmica u crno-belom dresu. Odigrao je i 8 prijateljskih utakmica i postigao 4 gola. Odigrao je i prijateljsku utakmicu protiv Crvene zvezde u kojoj je Partizan poražen s 4:1. Prema sastavu Partizana sa te utakmice bi se moglo zaključiti da je igrao na poziciji centarfora, ali ipak nema pouzdanijih podataka koji to mogu potvrditi. Nemamo podataka koliko se tačno zadržao u Partizanu.

Takođe, Zvonko Canjuga je jedan dio ove sezone proveo u Partizanu. Canjuga je igrao na poziciji lijevog krila pa se dosta služio driblingom. U 3. kolu sezone 1947/48 je odigrao utakmicu protiv Lokomotive. Poslije tog meča nije zabilježio nijedan prvenstveni nastup. Prema statistici sa zvaničnog sajta, odigrao je 15 prijateljskih utakmica i postigao 20 golova. Kasnije je nastupao za Lokomotivu i Rijeku. Bio je jedan od najboljih igrača Rijeke tog doba.

Svoje pozicije u klubu su zadržali trener Ilješ Špic i predsjednik Ratko Vujović.

Veliku zahvalnost dugujemo urednicima bloga Crno-bela nostalgija na dopuštenju za preuzimanje slika i informacija o pojedinim igračima.