ISTORIJA FK PARTIZAN: SEZONA 1947/48 (1)

U prvenstvu Jugoslavije za sezonu 1947/48 učestvovalo je 10 klubova.

Dinamo iz Zagreba i njegovi simpatizeri su smatrali da je upravo zagrebački klub igrao najbolji fudbal u prethodnoj sezoni i da ne bi bilo nepravedno da je on stigao do titule. Činilo se da igrači Dinama imaju najveći motiv i želju da zbace sa trona Partizan koji je i te sezone bio glavni favorit.

Okosnice timova velike četvorke se nisu puno mijenjale. Od velikih transfera vrijedilo bi pomenuti samo prelazak Zvezdinog asa Jezerkića u redove našeg tima. Za Hajduk su u ovoj sezoni debitovale dvije buduće legende, a tada mlade zvijezde, Bernard Vukas i Vladimir Beara. Za naš tim je u ovoj sezoni debitovao mladi as Marko Valok, ali o našim igračima ćemo opširnije u redovima koji dolaze. Od timova srednjeg ranga bi valjalo pomenuti Lokomotivu iz Zagreba i Metalac iz Beograda. Računalo se da bi oni mogli pomrsiti konce članovima velike četvorke.

Klub su već na početku sezone napustili Glaser (otišao u Mornar iz Splita), Čulik, Đurđević (prešao u Crvenu zvezdu), Švaljek, Matekalo (oprostio se od fudbala), Rupnik (prešao u Proleter iz Osijeka), Janevski (otišao u Vardar), Šutevski (karijeru nastavio u Kumanovu), Šijačić i Vratan.

U toku sezone, Partizan napuštaju i golman Nikolić i krilo Šereš. Nikolić se zadržao do novembra 1947. g., nakon čega odlazi u Slogu iz Novog Sada (današnju Vojvodinu). Šereš je na početku odigrao tek 2 meča, a nakon toga, krajem septembra, odlazi u Spartak iz Subotice. Dolazaka je bilo mnogo, ali su igrači većinom pojačavali klub u toku sezone. O mandatima tih igrača u našem klubu ćemo pisati prilikom njihovog pojedinačnog predstavljanja u nastavku teksta. Novi igrači Partizana u ovoj sezoni su bili: Grčević, Lazarević, Ćirić, Strnad, Jezerkić, Valok, Senčar, Kopilović, Srđanov, Matković i Canjuga.

Najčešće je na terenu bilo sljedećih 11 igrača: Šoštarić, Brozović, Lazarević, Čajkovski, Firm, Jovanović, Mihajlović, Palfi, Bobek, Atanacković i Simonovski. Svih 18 utakmica su odigrali Čajkovski i Mihajlović, Simonovski je odigrao 17, a Šoštarić 16 mečeva.

Šoštarić je bio neprikosnoven na golu sa 16 odigranih utakmica. Nikolić je na gol stao samo u 2 susreta. Na desnom beku je najstandardniji bio Brozović sa 14 odigranih mečeva. Na lijevom beku su se mijenjali Lazarević i Čolić. Prvi je odigrao 7, a drugi 6 utakmica. Standardan na poziciji desnog halfa je bio Čajkovski koji je, kako je ranije napisano, odigrao svih 18 prvenstvenih mečeva. Atanacković je većinu mečeva od svojih 15 odigrao kao igrač navale. Na poziciji lijevog halfa, najviše mečeva (14) je odigrao Jovanović. Treći član half linije je bio Firm (14 odigranih utakmica). Mihajlović i Simonovski su bili najstandardniji na krilnim pozicijama. Navalu je kompletirao dvojac Bobek i Palfi. Štef je odigrao 12, a Bela 9 prvenstvenih mečeva. Valok i Jezerkić su odigrali samo po 5 mečeva, ali su za naš tim zaigrali tek u drugom dijelu prvenstva. Značajan doprinos s klupe su dali i Senčar (6/4), Radunović (5/2), Strnad (3/2), Popesku (3/0), Šereš (2/0), Jakuš (2/0), Kopilović (2/0), Matković (1/1) i Canjuga (1/0).

Najefikasniji igrač našeg tima je bio Boba Mihajlović koji je postigao 16 pogodaka. Ovo je u potpunosti bila njegova sezona. Međutim, nije imao pravu podršku u golgeterskom smislu. Drugi strijelac tima je imao tek 7 golova i to je bio Simonovski. Stjepan Bobek, najbolji igrač ovog tima, je postigao samo 4 gola na 12 susreta. Ovo je sigurno razlog nešto lošije Partizanove sezone. Prvoplasirani Dinamo je postigao 56, a Partizan 46 golova. I ove sezone je najbolji strijelac lige bio sjajni Dinamov golgeter Velfl sa 22 gola.

Veliku zahvalnost dugujemo i urednicima bloga Crno-bela nostalgija na dopuštenju za preuzimanje slika i informacija o pojedinim igračima.