ISTORIJA FK PARTIZAN: SEZONA 1946/47 (4)

Nakon ovog je uslijedila zimska pauza koja je za Partizan trajala do 16. februara 1947.

Tog dana je Partizan odigrao zaostalu utakmicu 13. kola protiv Lokomotive iz Zagreba. Naš tim je iščupao bod golom Matekala u 85. min. Prethodno je Lokomotiva povela golom Žigmana u 78. min. Meč je odigran na stadionu Pobeda pred oko 12000 gledalaca, a sudija je bio Čičanović iz Beograda. Za Lokomotivu je igrao Josip Krnić koji je u toku prvog dijela sezone napustio naš klub, ali i budući član Partizana, Božidar Kolaković. Za crno-bele su nastupili: Glaser, Brozović, Popesku, Čajkovski, Đurđević, Simonovski, Mihajlović, Palfi, Rupnik, Bobek i Matekalo.

Partizan je u februaru, tačnije 23. februara, odigrao i utakmicu protiv Željezničara iz Sarajeva i ostvario ubjedljivu pobjedu od 4:0. Strijelci su bili Mihajlović (2), Čajkovski i Janevski. Utakmica se igrala na stadionu „6. april“ pred oko 4000 gledalaca, a sudija je bio Marek iz Zagreba. Partizan je predstavljao sljedeći tim: Glaser, Brozović, Čolić, Čajkovski, Đurđević, Palfi, Mihajlović, Janevski, Rupnik, Bobek i Simonovski.

U 14. kolu, Partizan je išao u goste Budućnosti. Pod Goricom se skupilo 6000 navijača. Utakmica je odigrana 02.03.1947., a sudio ju je Voja Jovanović iz Sarajeva. Desni bek Brozović je postigao 2 gola (u 16. i 43. min.), a Koprvica je dao autogol u 24. min. Pobjedu su ostvarili: Glaser, Brozović, Popesku, Palfi, Đurđević, Atanacković, Rupnik, Janevski, Jakuš, Bobek i Simonovski.

Partizan je u 15. kolu pobijedio ekipu Poncijane rezultatom 2:1. Utakmica je odigrana 9. marta na stadionu San Saba pred oko 10000 gledalaca, a sudija je bio Višnjić iz Zagreba. Strijelci za naš tim su bili Čajkovski (11. min.) i Mihajlović (13. min.), dok je za Poncijanu pogodio Stivoli u 63. min. Partizan je izašao u ovom sastavu: Glaser, Brozović, Popesku, Čajkovski, Đurđević, Palfi, Rupnik, Janevski, Bobek, Mihajlović i Simonovski.

Poslije 15 odigranih kola Partizan je vodio na tabeli sa 27 bodova (ovdje nije uračunata utakmica protiv Željezničara), a pratili su ga Dinamo sa 24 i Crvena zvezda i Hajduk sa po 23 boda.

Partizan je u 16. kolu dočekao Metalac na stadionu CDJA i slavio sa 2:0. Strijelci su bili Rupnik u 35. i Bobek u 87. min. Utakmica je odigrana 16.03.1947. g. pred oko 12000 gledalaca, a sudija je bio Josip Mikulan iz Zagreba. Naš tim je nastupio u ovom sastavu: Glaser, Brozović, Popesku, Čajkovski, Đurđević, Palfi, Rupnik, Janevski, Bobek, Mihajlović i Matekalo.

U narednom kolu Partizan je gostovao Pobedi na Gradskom stadionu u Skoplju i slavio rezultatom 3:2 iako je domaća ekipa vodila 2:0. Pobeda je poslije 19 minuta igre vodila s 2:0 golovima Andonovskog (14. min) i Georgijevskog (19. min.). Bobek donosi izjednačenje golovima u 34. i 61. min., a pobjedu našem timu donosi Rupnik u 70. min. Meč je odigran 23. marta 1947. g. pred oko 10000 gledalaca, a sudija je bio Nikola Melokić iz Niša. Ovu tjesnu pobjedu je izvojevao sljedeći sastav: Glaser, Brozović, Popesku, Čajkovski, Đurđević, Palfi, Rupnik, Atanacković, Bobek, Mihajlović i Simonovski.

U 18. kolu naš tim je išao na teško gostovanje Dinamu. Bila je to prilika za modre da se osvete za težak poraz iz prvog dijela sezone. Nisu uspjeli pobijediti tako ubjedljivo, ali su ipak nanijeli drugi poraz Partizanu u ovom prvenstvu. Naš tim je izbjegao katastrofu jer je Dinamo do 85. min. imao prednost od 4:0. Strijelci za domaćina su bili Strugar 2, Pleše i Velfl, dok su poraz ublažili Šereš u 85. min. i Bobek u 88. iz jedanaesterca. Rezultat od 4:2 i nije bio toliko loš po našu ekipu ako se uzme u obzir da je Dinamo bio dosta bolji. Utakmicu na stadionu Pobede pratilo je 18000 gledalaca, a sudio ju je jedan od najboljih jugoslovenskih sudija, Leo Lemešić iz Splita. Datum odigravanja ovog meča je bio 30.03.1947. g. Za domaćina su nastupili: Monsider, D. Horvat, Lojen, Pleše, I. Horvat, Kokotović, Reiss, Cimermančić, Velfl, Ž. Čajkovski i Strugar. Boje našeg tima su branili: Glaser, Brozović, Popesku, Čajkovski, Đurđević, Simonovski, Rupnik, Bobek, Atanacković, Mihajlović i Šereš.

Partizan je u 19. kolu pobijedio Lokomotivu iz Zagreba sa 4:0. Utakmica je odigrana 13.04.1947. g., na stadionu CDJA, pred oko 6000 gledalaca. Meč je sudio Nikola Milošević iz Niša. Strijelci su bili Rupnik u 29. i 78., Simonovski u 32. i Bobek u 89. min. Za naš tim su nastupili: Nikolić, Brozović, Čolić, Palfi, Čajkovski, Atanacković, Rupnik, Janevski, Bobek, Mihajlović i Simonovski.

20. aprila 1947. g. odigrano je 20. kolo prvenstva Jugoslavije. Partizan je na stadionu CDJA dočekao Hajduk iz Splita i slavio s 2:0. Oba gola postigao je velemajstor Bobek i to u 60. i 83. min. Utakmicu je posmatralo oko 25000 navijača, a sudija je bio Dragoslav Rakić iz Subotice. Partizan je nastupio u sljedećem sastavu: Nikolić, Brozović, Čolić, Palfi, Čajkovski, Atanacković, Rupnik, Mihajlović, Firm, Bobek i Simonovski. Za Hajduk su igrali: Stinčić, Kokeza, Broketa, Batinić, Katnić, Radovniković, Mrčić, Matošić, Luštica, Lokošek i Viđak. Dan ranije, Crvena zvezda je pobijedila Kvarner pa se izjednačila na tabeli sa našim timom (oba tima su imala po 33 boda), ali zbog bolje gol razlike zasjela na prvo mjesto. Zbog toga je utakmica protiv Hajduka bila vrlo važna. Pobjedom je Partizan ponovo pobjegao Zvezdi na 2 boda.

U sljedećem, 21. kolu, igrao se 2. prvenstveni derbi u istoriji. Ova utakmica je bila ključna za oba tima. Možemo reći da je ovo prvi derbi u istoriji koji je odlučivao o tituli prvaka. Ovo je bio razlog tvrde i borbene utakmice bez lijepih poteza i zanimljive igre. U prvom poluvremenu ekipe su bile ravnopravne, ali je u drugom došla do izražaja bolja kondicija igrača Partizana. Najbolje šanse u prvom dijelu su imali Mihajlović (Partizan) i Drenovac i Tomašević (Crvena zvezda). U 63. minutu viđen je jedini gol tj. autogol Stankovića kojim su crno-beli poveli sa 1:0. Simonovski je oštro šutirao sa krila, lopta je pogodila Stankovića u glavu i Lovrić je bio nemoćan. Rupnik je imao jednu povoljnu priliku, ali je šutirao pored gola. Stanković je u posljednjem minutu utakmice imao šansu da donese Zvezdi izjednačenje, ali je šutirao pravo u Nikolića. Utakmica je odigrana 27. aprila 1947. godine, na stadionu CDJA, pred oko 30000 navijača. Sudija je bio Franjo Petrić iz Rijeke. Trener Špic se odlučio za sljedećih 11: Nikolić, Brozović, Čolić, Palfi, Čajkovski, Atanacković, Rupnik, Mihajlović, Firm, Bobek i Simonovski. Svetislav Glišović je na teren izveo ovih 11 igrača: Lovrić, Beleslin, Petrović, Stanković, Drakulić, Đajić, Diklić, Šapinac, Tomašević, Drenovac i Šećerov.

Poslije 21. kola, Partizan je vodio na tabeli sa 37 bodova, Zvezda i Dinamo su imali po 33 boda, a Hajduk je bio četvrti sa 30 bodova. Partizan je imao relativno lak raspored do kraja, a utakmice protiv Nafte i Željezničara su tek trebale da se registruju službenim rezultatom 3:0 u korist Partizana (Nafta je napustila takmičenje, a razlog registrovanja službenim rezultatom utakmice protiv Želje mi nije poznat). Prema tome, Partizan je pred sobom imao samo 3 meča, a najjači protivnik u ta 3 meča mu je bio Spartak. Bilo je izvjesno da će Partizan osvojiti prvo poslijeratno prvenstvo.

Utakmica 22. kola između Partizana i Spartaka je odložena. Partizan je u 23. kolu dočekao ekipu Kvarnera i ubjedljivo slavio rezultatom 5:0. Firm je postigao het trik, a Bobek je bio strijelac 2 gola. Firm je pogađao u 1., 28. i 38. minutu utakmice, a Bobek u 7. i 20. Utakmica je igrana na stadionu CDJA pred oko 6000 gledalaca, a sudio ju je Moni Kario iz Skoplja. Datum odigravanja utakmice je bio 18.05.1947. god. Za Partizan su na ovoj utakmici nastupili: Nikolić, Brozović, Čolić, Čajkovski, Jovanović, Palfi, Rupnik, Mihajlović, Firm, Bobek i Šereš.

Utakmica 24. kola između Nafte i Partizana je registrovana službenim rezultatom 3:0 u korist našeg tima jer je Nafta ranije odustala od takmičenja. Takođe, utakmica između Partizana i Željezničara je registrovana službenim rezultatom 3:0 u korist crno belih. U 26. kolu viđena je prava rapsodija igrača Partizana, a naročito maestralnog Stjepana Bobeka. Partizan je gostovao 14. oktobru u Nišu i pregazio ga sa 10:1. Velemajstor Bobek je postigao čak 9 golova i postavio rekord koji će teško biti oboren. Utakmica je odigrana 08.06.1947. god. pred oko 8000 ljudi, a sudio ju je Moni Kario iz Skoplja. Partizan je igrao u sljedećem sastavu: Šoštarić, Brozović, Popesku, Palfi, Jovanović, Atanacković, Simonovski, Mihajlović, Bobek, Radunović i Šereš.  Nakon remija Zvezde i Dinama u 24. kolu bilo je jasno da je Partizan šampion.

06.07.1947. godine, Partizan je odigrao odloženu utakmicu 22. kola protiv Spartaka iz Subotice i slavio rezultatom 1:0. To je bio posljednji meč za Partizan u sezoni 1946/47. Naš tim je odigrao rasterećeno jer je već ranije osvojio titulu prvaka. Utakmica je odigrana na Gradskom stadionu u Subotici pred oko 8000 gledalaca, a sudija je bio Petar Mrkobrad iz Beograda. Jedini gol na meču je postigao Mihajlović u 30. minutu utakmice. Partizan su na posljednjoj prvenstvenoj utakmici u sezoni 1946/47 predstavljali: Šoštarić, Brozović, Čolić, Čajkovski, Jovanović, Atanacković, Palfi, Mihajlović, Firm, Radunović i Šereš.

Partizan je postao šampion sa 47 bodova i gol razlikom 77:17 (+60). Imao je najviše pobjeda (23), najmanje poraza (2), a uz to i najmanje neriješenih (1), najmanje primljenih golova (17) i najbolju gol razliku (+60). Najviše golova je postigao Dinamo (81). Iako su pristalice drugoplasiranog Dinama mislile da je zagrebački klub zaslužio 1. mjesto, ove činjenice dokazuju suprotno. Naš tim je imao samo jedan poraz u prvom djelu (od Crvene zvezde 3:4) i jedan u drugom (od Dinama 2:4), a između ova 2 poraza je odigrao neriješeno protiv Lokomotive iz Zagreba (1:1). Partizan je u drugom dijelu savladao Zvezdu rezultatom 1:0 pa je međusobni skor u večitom derbiju u ovoj sezoni bio 1-1 uz gol razliku 4:4. Dinamo je u prvom dijelu savladan s 5:1, tako da je u međusobnom duelu dva tima bilo 1-1 uz gol razliku 7:5 u korist naše ekipe. Hajduk je savladan oba puta uz gol razliku 3:0. Od ostalih ekipa, najtvrđi takmaci su bili Spartak, Pobeda i Lokomotiva. Upravo je zagrebački tim bio je jedini koji je Partizanu uzeo bod. Crno-beli su ostvarili najubjedljiviju gostujuću pobjedu u prvenstvu i to protiv 14. oktobra rezultatom 10:1.

Partizanovi igrači su činili okosnicu reprezentacije u utakmicama koje su odigrane u sezoni 1946/47. Reprezentacija Jugoslavije je u ovoj sezoni odigrala 7 utakmica (5 u okviru Balkanskog kupa i 2 prijateljske utakmice). Svih 7 utakmica su odigrali Brozović, Čajkovski i Simonovski. Druga dvojica su postigla po 1 gol. Bobek i Atanacković su odigrali po 6 mečeva. Štef je postigao 5 golova i bio najbolji strijelac te selekcije. Rupnik je odigrao 5 utakmica, a Mihajlović 4 i postigao je jedan pogodak. Golman Šoštarić je zabilježio 2, a Firm 1 nastup. Naš Miroslav Brozović je 5 puta nosio kapitensku traku, a po jednom su tu čast imali naš Kiril Simonovski i Frane Matošić iz Hajduka.

Svi su očekivali uzbudljivu sezonu 1947/48 jer se znalo da ostali članovi velike četvorke neće dozvoliti da Partizan ponovo lako dođe do titule prvaka.

Izvještaji sa utakmica (sastavi timova, stadioni, broj gledalaca i imena sudija koji su dijelili pravdu na Partizanovim utakmicama) su preuzeti sa sajta EX-YU FUDBAL(www.exyufudbal.in.rs).