ISTORIJA FK PARTIZAN: SEZONA 1946/47 (1)

Prvo poslijeratno prvenstvo Jugoslavije je održano u sezoni 1946/47.

Učestvovalo je 14 klubova, a po kvalitetu se odmah izdvojila velika četvorka. Hajduk su predvodili Frane Matošić, Kokeza i Broketa, Dinamovi najistaknutiji igrači su bili Franjo Velfl, Horvat, Željko Čajkovski, Monsider i Cimermančić, a Zvezda se najviše uzdala u Mitića, Stankovića, Tomaševića i Jezerkića. Ipak, glavni favorit za titulu je bio Partizan koji je imao najviše reprezentativaca i igrače svjetske klase kao što su Bobek, Čajkovski i Brozović.

Partizan je tada imao tu povlasticu da, zbog uticaja vojske, lakše dolazi do igrača koje želi pa je napravio izuzetno jak tim koji bi bio ravnopravan i svim evropskim ekipama. Naš tim je opravdao ulogu favorita i osvojio prvo poslijeratno prvenstvo.

Od 30 igrača iz predsezone klub su napustila njih trojica i to: Jovan Beleslin, Vojin Božović i Domagoj Kapetanović, a u klub je došao dvojac Rista Nikolić i Miodrag Jovanović. Na kraju prvog dijela prvenstva klub je napustio i Josip Krnić. Vladimir Firm je veći dio sezone proveo u Lokomotivi i tek se sredinom drugog dijela vratio u Partizan.

Nije ni bilo potrebe za nekim velikim promjenama jer je Partizan u pripremnim utakmicama pokazao da ima moćan tim. Najčešće je na terenu bilo sljedećih 11 igrača: Glaser, Brozović, Popesku, Čajkovski, Đurđević, Atanacković, Mihajlović, Palfi, Rupnik, Bobek i Simonovski. Najviše utakmica (23) su odigrali Bobek i Brozović, Palfi je na teren istrčao 21, a Čajkovski 20 puta. Glaser je bio najstandardniji golman sa 16 nastupa, a najviše puta (6) ga je mijenjao Nikolić. Šoštarić, koji će u narednoj sezoni postati standardan golman Partizana i reprezentacije, je zabilježio samo 2 nastupa. Dok je Brozović bio standardan na desnom beku, na lijevom su se najčešće smijenjivali Popesku i Čolić pa je prvi zabilježio 13, a drugi 10 nastupa. Half liniju su najčešće činili Čajkovski, Đurđević i Atanacković. Standardna krila su bili Mihajlović i Simonovski, a podrška sa klupe su im bili Šereš i Matekalo. U srcu veznog reda je igrao Palfi i bio jedan od nosilaca igre.

Najefikasniji su bili napadači Bobek i Rupnik. Svoj doprinos su dali i Jovanović (3/0), Firm (4/3), Janevski (6/1), Radunović (4/0), Jakuš (2/0) i Šutevski (1/0).Najefikasniji igrač našeg tima u ovoj sezoni je bio Stjepan Bobek sa 24 data gola u 23 utakmice. Pratili su ga Franjo Rupnik sa 11 i Boba Mihajlović sa 9 postignutih pogodaka. Ni 24 gola nisu bila dovoljna da Bobek bude najbolji strijelac prvenstva. Ta titula je otišla u ruke Dinamovog Franje Velfla koji je postigao 28 golova.

Rista Nikolić je bio golman Partizana koji je u naš klub došao iz skopske Makedonije u jesen 1946. god. Nikolić je tada došao na odsluženje vojnog roka, ali je Ilješ Špic uočio njegove kvalitete i odlučio da ga zadrži u timu. Za naš klub je branio do novembra 1947. g. i za to vrijeme skupio 10 prvenstvenih nastupa i osvojio prvenstvo (1946/47) i kup (1947) tj. prvu duplu krunu u istoriji našeg kluba. Nakon Partizana je branio za novosadsku Slogu (današnju Vojvodinu), Kvarner (današnju Rijeku), a kasnije u Australiji i na Havajima. Nakon ovih putešestvija se vratio u rodnu Strumicu gdje je provodio penzionerske dane.

https://crno-bela-nostalgija.blogspot.com/2016/11/foto-arhiva-rista-nikolic.html

Veliko pojačanje na poziciji centarhalfa je bio Miodrag Minda Jovanović koji je u to vrijeme prijetio da postane jedan od najboljih centarhalfova bivše države. Kroz par godina igranja u Partizanu je i uspio da dođe do tog nivoa. Jovanović je jedan dio sezone igrao za beogradski Metalac (9 odigranih mečeva u prvenstvu), a tokom odsluženja vojnog roka, prelazi u Partizan. Ovaj defanzivac se u Partizanu zadržao do kraja svoje karijere tj. do 1956. g. Za to vrijeme je osvojio 2 prvenstva (1946/47 i 1948/49) i 3 kupa Jugoslavije (1947, 1952 i 1954). Za Partizan je odigrao 158 prvenstvenih mečeva i postigao 1 pogodak. U kupu je odigrao 41 meč, a u Kupu evropskih šampiona 1 i to protiv Sportinga koji je naš tim dobio sa 5:2. Odigrao je i nekoliko utakmica za Crvenu zvezdu i to odmah po osnivanju tog kluba. Ono što je krasilo Jovanovića su tehnika, hitrina i odlična igra glavom. Ovaj Partizanov as je bio reprezentativac Jugoslavije. Zabilježio je 25 nastupa za državni tim. Bio je učesnik OI u Londonu 1948. g. gdje je odigrao sva četiri meča i Svjetskog prvenstva u Brazilu 1950. g. gdje je odigrao sva tri meča. Kasnije je radio kao trener u Olimpiji, Budućnosti iz Peći, Mladom Radniku i u Izraelu. Od 1972. do 1979. g. je radio kao trener mlađih kategorija Partizana.