ISTORIJA FK PARTIZAN: OSNIVANJE KLUBA (8)

Kada je u pitanju ostatak tima, veću ulogu od ostalih su imali Dragomir Marjanović i Momčilo Radunović.

Dragomir Dragi Marjanović je bio brat čuvenog Blagoja Moše Marjanovića. Za Partizan je nastupao od 1946. g. pa do kraja sezone 1952/53 i u tom periodu osvojio 2 titule (1946/47 i 1948/49) i 2 kupa (1947. i 1952. g.). Na zvaničnom sajtu kluba je zapisano da je zabilježio 20 prvenstvenih nastupa i postigao 1 gol. Odigrao je jedan derbi u kupu. Tada je u polufinalu Crvena zvezda pobijedila drugi tim Partizana sa 2:1. Po sastavima iz ovog doba se može zaključiti da je Marjanović bio vezni igrač.

Momčilo Momo Radunović je za naš klub igrao od 1946. do početka1950. g. i za to vrijeme osvojio 2 prvenstva (1946/47 i 1948/49) i jedan kup (1947). Odigrao je 17 prvenstvenih utakmica i postigao 3 gola, a u kupu 12 mečeva i 8 golova. Igrao je na poziciji „desetke“ tj. organizatora jer je imao sjajan pregled igre. Na njegovoj poziciji je igrao Stjepan Bobek pa Radunović nije imao previše prilike da pokaže svoj kvalitet. Poslije je igrao za Radnički iz Beograda i Slobodu iz Tuzle. U Slobodi je ostavio dubok trag, radio kao trener mlađih kategorija, a kasnije je u Tuzli  otvorio fotografsku radnju „Foto  Momo“. (podaci o Momčilu Radunoviću su preuzeti sa bloga Crno -bela nostalgija). Odigrao je po 1 prvenstveni, kup i prijateljski vječiti derbi. U prvenstvenom je Partizan slavio sa 1:0, 27. aprila 1948. g. U kupu 1949. g. je drugi tim Partizana poražen sa 2:1, a u prijateljskom meču je Partizan poražen sa 4:1. Igrao je u finalu kupa 1947. g. protiv zemunskih Naših krila kada je Partizan osvojio kup pobjedom od 2:0.

Josip Krnić je u Partizan došao po osnivanju kluba, ali se zadržao vrlo kratko. Ovaj ljevokrilni igrač je za Partizan odigrao 19 prijateljskih utakmica i postigao 16 golova. Poslije Partizana se vraća u Lokomotivu. Odlikovao ga je vrlo jak i precizan udarac lijevom nogom. Igrao je na prvom vječitom derbiju koji je odigran 21. aprila 1946. g. Odigrao je i jednu utakmicu za reprezentaciju protiv Albanije i tada je bio strijelac.

Još  jedan vezni igrač u toj ekipi je bio Stevan Jaki Jakuš. On je bio timski igrač, nižeg rasta i vrlo borben. Bio je pripadnik narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Nakon rata je pristupio našem klubu i zadržao se do 1949. g. Zabilježio je 5 prvenstvenih mečeva, a većinu vremena je proveo u drugom timu. Odigrao je i veliki broj prijateljskih utakmica za naš klub. Osvojio je 2 titule (1946/47 i 1948/49) i kup (1947). Poslije Partizana odlazi u OFK Beograd. 1951. g.,na preporuku Miodraga Minde Jovanovića, Jakuš postaje fudbaler Mačve iz Šapca.

U timu su još igrala i dva Makedonca, Jane Janevski i Branko(Šepe) Šutevski. Jane Janevski je bio napadač koji je za naš klub igrao samo u sezoni 1946/47. U toj sezoni je odigrao 6 prvenstvenih mečeva i postigao 1 gol. On je legenda Vardara u kom je igrao od 1947. do 1955. g. U to vrijeme je bio najbolji igrač i strijelac tog kluba. Svojevremeno je proglašen za najboljeg igrača Makedonije. Nakon završetka igračke karijere se bavio trenerskim poslom i to Bešiktašu, Paoku i svom Vardaru.

Zahvaljujući Crno-beloj nostalgiji smo saznali da je pravo ime igrača Šutevskog Branko, a ne Šepe kako je zavedeno u arhivi Partizana. Bio je pripadnik narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Dakle, Branko Šutevski je u Partizan došao u septembru 1946. g. i zadržao se 3 mjeseca. Sa Partizanom je osvojio jednu titulu prvaka države. U toj sezoni je zabilježio 1 prvenstveni nastup. Igrao je na poziciji desnog krila i krasila ga je brzina i prodornost.  Nakon 3 mjeseca u Partizanu, prihvata posao učitelja koji mu je ponuđen i vraća se u Makedoniju. Nastavio je da igra za FK Kumanovo.

Za naš klub su u ovom periodu igrali i: Radislav Janjić, Mišo Šljačić, Jovan Vratan i Domagoj Kapetanović.

Janjić je za naš klub igrao od 1946. g. do kraja sezone 1948/49 i za to vrijeme osvojio dvije titule (1946/47 i 1948/49) i kup (1947). Odigrao je samo 1 prvenstveni meč.

Šljačić je igrao u sezoni 1946/47 u kojoj je sa Partizanom osvojio titulu. Kasnije je radio kao fizioterapeut u klubu. Odigrao je samo 7 prijateljskih mečeva za naš klub.

I Jovan Vratan je igrao samo u sezoni 1946/47 kada je Partizan osvojio svoju prvu titulu šampiona. Kapetanović je za naš klub igrao samo u predsezoni i odigrao je 13 prijateljskih mečeva. Bio je igrač sredine terena. Poslije Partizana je nastupao za Lokomotivu, Dinamo i Metalac iz Zagreba. Kasnije se uspješno bavio trenerskim poslom. Prvo je radio kao trener mlađih kategorija Dinama, a kasnije i u SAD–u i Australiji.