ISTORIJA FK PARTIZAN: OSNIVANJE KLUBA (7)

Igru ovog tima organizovao je možda i najveći igrač u istoriji našeg kluba Stjepan Štef Bobek. 1995. g. je i zvanično proglašen za najboljeg igrača u istoriji crno-belih.

Član Partizana je postao 1945. g. i ostao do kraja 1958. Za to vrijeme je odigrao 198 prvenstvenih utakmica i postigao 118 golova. Dugo je bio najbolji strijelac Partizana u ligaškim mečevima dok ga 2014. g. nije pretekao Saša Ilić. Postigao je najviše golova za klub kada se uzmu u obzir svi mečevi. Odigrao je 4 meča u Kupu šampiona i postigao 1 gol. Sa Partizanom je osvojio 2 titule šampiona (1946/47 i 1948/49) i 4 kupa (1947,1952,1954 i 1957). Bobek je postavio brojne rekorde, ali se jedan posebno izdvaja. Naime, u prvenstvenom meču protiv 14. oktobra u sezoni 1946/47 Bobek je postigao nevjerovatnih 9 golova, a od toga 7 pogodaka za redom. Najbolji je strijelac Kupa Jugoslavije sa 41 golom, a čak 8 je dao na utakmici protiv Sloge što je takođe rekord. Dva puta je bio najbolji strijelac prvenstva Jugoslavije (u sezoni 1945 kada je za selekciju JA postigao 8 golova i u sezoni 1953/54 kada je za Partizan postigao 21 pogodak. I pored toga što je bio graditelj igre, Bobek je bio izuzetno efikasan. Bio je veliki majstor driblinga, imao ih je puno u svom repertoaru, a čak je i veliki Ferenc Puškaš priznao da je kopirao Bobekove majstorije. Najčuveniji njegovi potezi su bili rolanje, smirivanje lopte vrhom kopačke i „zlatna  peta”. Za reprezentaciju je odigrao 63 utakmice i postigao rekordnih 38 golova. Osvojio je 2 srebra na OI 1948. g. u Londonu i 1952. g. u Helsinkiju. Učestvovao je i na 2 svjetska prvenstva (1950. u Brazilu i 1954. g. u Švedskoj). Rekorder je sa 44 uzastopna nastupa za Jugoslaviju. Bio je jedan od najboljih trenera našeg kluba sa 3 uzastopne titule u sezonama 1960/61, 1961/62 i 1962/63. Njegov drugi mandat na klupi našeg kluba je trajao od jeseni 1967. do jeseni 1969. g. Osvojio je 2 titule i kup sa Panatinaikosom. Umro je u Beogradu 2010. g. gdje je proveo najveći dio svog života. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu. Koliko god da se napiše o ovakvoj igračkoj i ljudskoj veličini, malo je.

Dvije prijateljske utakmice za Partizan je odigrao i Vojin Škoba Božović, a jedna od njih je prva u istoriji kluba. Božović je prije rata igrao za BSK i u to vrijeme je bio najbolji crnogorski igrač. Sa BSK–om  je 3 puta bio šampion države. Krasio ga je odličan dribling, jak udarac lijevom nogom i odlično izvođenje slobodnih udaraca. U Partizanu se zadržao vrlo kratko, ali ovakvog igrača treba pomenuti naročito jer je igrao u prvoj utakmici našeg kluba. Karijeru je završio u Budućnosti iz Podgorice, a poslije se bavio trenerskim poslom. Odigrao je 8 utakmica za  reprezentaciju Kraljevine Jugoslavije i postigao 5 golova.

U navali našeg tima igrao je i Franjo Rupnik koji je jedan od najboljih osiječkih igrača ikada. Ovaj odlični tehničar, dribler i strijelac je mogao igrati i u napadu i u veznom redu. Učesnik je prve utakmice u istoriji Partizana u kojoj je postigao i pogodak. Poslije Partizana je otišao u Proleter iz Osijeka, za koji je ukupno odigrao 572 utakmice. Sa Partizanom je osvojio titulu u sezoni 1946/47 i u toj sezoni je odigrao 18 prvenstvenih mečeva i postigao 11 golova. Dakle, bio je važan igrač te ekipe. Rupnik će ostati upamćen po tome što je postigao prvi gol u istoriji vječitih derbija. U tom prijateljskom meču je slavio Partizan sa 2:0. Za reprezentaciju Jugoslavije je odigrao 6 mečeva i postigao 1 gol. Po završetku igračke karijere je radio kao trener mlađih kategorija NK Osijek.

Još jedan igrač u navali ovog tima bio je i Vladimir Firm, ali je on mogao odgovoriti i odbrambenim zahtjevima. Bio je visok i skočan pa mu je igra glavom bila jedan od jačih aduta. U Partizanu je igrao od 1946. do 1949. g. Za 3 sezone je zabilježio 27 prvenstvenih mečeva i postigao 3 gola. Može se reći da je ovo slab učinak za jednog napadača, ali se mora reći da je Firm nerijetko igrao u odbrani. Sa Partizanom je osvojio 2 titule (1946/47 i 1948/49) i 1 kup (1947). Nakon Partizana je igrao 6 sezona za zagrebačku Lokomotivu. Za reprezentaciju Jugoslavije je odigrao 3 meča. Bio je u sastavu nacionalnog tima na SP u Brazilu 1950. g.,ali i na OI 1952. g. na kojim je osvojio srebro. Na oba ova takmičenja nije ulazio u igru. Po završetku igračke karijere se bavio trenerskim poslom.

Foto: Crno-bela nostalgija