ISTORIJA FK PARTIZAN: OSNIVANJE KLUBA (6)

Prva opcija na poziciji desnog krila je bio Prvoslav Boba Mihajlović. Ovaj  velikan je tokom rata igrao za BSK, a u Partizanu je bio od osnivanja kluba do kraja sezone 1956/57.  Za to vrijeme je odigrao 139 prvenstvenih utakmica i postigao 60 golova, 27 utakmica u Kupu uz 13 golova i veliki broj prijateljskih mečeva. Odigrao je 5 mečeva u Srednje evropskom Kupu i 4 meča u Kupu šampiona uz 1 gol. Igrao je u prvoj utakmici Kupa šampiona protiv Sportinga. Sa Partizanom je osvojio dvije titule (1946/47 i 1948/49) i 4 kupa (1947,1952,1954 i 1957). 1951. g. je prešao u Crvenu zvezdu u kojoj se zadržao 2 mjeseca i odigrao 10 prijateljskih mečeva. Krasili su ga dobra tehnika, dribling, efikasnost (veliki broj golova s obzirom da je najčešće igrao desno krilo) i vrlo dobro izvođenje slobodnih udaraca. Za reprezentaciju Jugoslavije je odigrao 13 mečeva i postigao 6 golova uključujući i 2 gola u odlučujućoj utakmici u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo protiv Francuske. Osvojio je srebro na OI 1948. g. u Londonu, a nastupao je i na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 1950. g. Bavio se trenerskim poslom, a u Partizanu je radio i kao sekretar i tehnički direktor. Od 1960. do 1963. g. je bio član tročlane selektorske komisije reprezentacije Jugoslavije.

Njegova rezerva na ovoj poziciji je bio Silvester Šereš. Ovaj desnokrilni igrač je nastupio na prvoj utakmici u našoj istoriji, a zahvaljujući urednicima Crno-bele nostalgije smo saznali i da je strijelac istorijskog prvog gola u istoriji našeg kluba. Pored Partizana je igrao i za Vojvodinu i Spartak. Uspješno je igrao i na drugoj strani terena. Sa Partizanom je osvojio jednu titulu u sezoni 1946/47 i u toj sezoni je odigrao 12 prvenstvenih mečeva i dao 3 gola. U sezoni 1947/48 je odigrao 2 prvenstvena meča. S obzirom da je u našem klubu igrao i u jednom dijelu sezone 1947/48 može mu se pripisati i kup 1947. g.

U startnoj postavi na poziciji lijevog krila najčešće je bio Kiril Džina Simonovski. Makedonac je u Partizan došao u jesen 1945. g. i ostao do 1949. g. Za to vrijeme je nastupio na 54 prvenstvena meča i postigao 16 golova. Ovaj odlični tehničar je mogao da pokrije kompletnu lijevu stranu. Bio je prvi Makedonac koji je zaigrao za Jugoslaviju poslije rata, a bio je i kapiten na prvoj poslijeratnoj utakmici reprezentacije. U dresu državnog tima je zabilježio 10 nastupa uz 1 pogodak. Sa Partizanom je osvojio 2 titule šampiona (1946/47 i 1948/49) i kup (1947). U 3 navrata je radio kao trener Partizana. Prvi put je počeo sezonu 1956/57 i završio je u januaru 1957. g. U finišu sezone 1962/63 je naslijedio Bobeka i postao šampion države. Treći put je bio trener od novembra 1969. do juna 1970. g. Velike zasluge za dolazak Ilješa Špica u Partizan ima upravo Simonovski.

Njegova rezerva na ovoj poziciji je bio Florijan Conja Matekalo. Popularni Čika Conja je prije rata igrao za Građanski sa kojim je osvojio posljednje prvenstvo Kraljevine Jugoslavije. Za naš klub je igrao od osnivanja do kraja sezone 1946/47 u kojoj osvaja jedinu titulu sa Partizanom. U toj sezoni bilježi 7 prvenstvenih nastupa i postiže 3 gola. Nakon ove sezone Matekalo se oprostio od fudbala zbog srčanih problema. Igračka karijera je bila završena, ali je počela grandiozna trenerska. U Partizanu je radio kao trener punih 17 godina i stvorio brojne asove kao što su Šoškić, Jusufi, Vasović, Kovačević, braća Čebinac, Ilija Mitić i dr. Svi ovi asovi su pripadali generaciji “Partizanovih ili Matekalovih beba”. Iako je bio trener “stvaralac” Matekalo je 3 puta vodio i prvi tim Partizana, ali sva tri puta kao zamjena trenerima koji su počeli sezonu. Prvi mandat je trajao od januara 1957. g. pa do kraja te sezone. Te sezone Matekalo osvaja kup što mu je i jedini trofej kao trenera Partizana. Druga dva mandata (u drugim dijelovima sezona 1963/64 i 1978/79) nisu bila uspješna. Postigao je prvi gol u istoriji reprezentacije Banovine Hrvatske, ali nikada nije igrao za NDH. Čak je bio ljevičar po opredjeljenju pa je zbog toga jedan dio rata proveo u pritvoru. Odigrao je jednu utakmicu za reprezentaciju Kraljevine Jugoslavije.

Foto: Crno-bela nostalgija