ISTORIJA FK PARTIZAN: OSNIVANJE KLUBA (1)

FK Partizan je osnovan 04.10.1945. godine, kao vojni klub po uzoru na CDKA iz Moskve. Pripreme za osnivanje trajale su nekoliko mjeseci. Vrijeme je učinilo svoje pa se sjećanja aktera ovog događaja ne poklapaju u potpunosti, a pisanih tragova skoro da i nema.

Sjednicom tog 04. oktobra predsjedavao je Svetozar Vukmanović Tempo koji je čini se bio i glavni inicijator ideje o osnivanju fudbalskog kluba. Prisustvovali su još i proslavljeni generali i drugi oficiri Peko Dapčević, Koča Popović, Otmar Kreačić Kultura, Ratko Vujović Čoče (prvi predsjednik Partizana), Vujica Gajinović, Mijalko Todorović Plavi, Vlada Mađarić, Ratko Plejić, Pavle Jovićević i dr. Sjednici su prisustvovali i sportisti, a najistaknutiji među njima su bili Artur Takač, atletičar Pavle Jovićević, košarkaš Ratko Vlahović, plivač Božo Grkinić, odbojkaš Mihajlo Marković i dr.

General JNA, a kasnije i jedan od predsjednika JSD Partizan, Peko Dapčević, u pismu povodom 50 godina od  osnivanja Partizana piše sljedeće:

„Većina nas, mladih generala, koja je igrala i voljela fudbal, okupili smo se i dogovorili da osnujemo  fudbalski klub. Oko imena nije bilo natezanja: bili smo partizani, bilo je i najprirodnije da se naš klub zove Partizan. Na samom skupu, čini mi se, neformalno je predsjedavao Svetozar Vukmanović Tempo, bili su još prisutni Otmar Kreačić Kultura, Vujica Gajinović, Ratko Čoče Vujović (bio je izabran za prvog predsjednika), Koča Popović, Mijalko Todorović Plavi. Možda još neko. Ne mogu se sjetiti, sjećanja blijede…”

Ljeta 1945. godine, u Beogradu je održano svearmijsko prvenstvo, kome je prisustvovalo oko 400 fudbalera, a mnogi od njih su bili prijeratni reprezentativci. Nakon osnivanja našeg fudbalskog kluba oni su dovedeni u Beograd i zajedno su trenirali.

Jedan od tih igrača bio je i Stjepan Bobek. Prvi utisci Bobeka o Beogradu:

“Stigao sam uveče vozom i uputili su me u jedan hotel u blizini Železničke stanice. Kada sam legao osjetio sam da po meni gamižu stjenice. Bilo ih je toliko da sam pokupio svoje stvari i uputio se u Dom armije, ali u to doba noći tamo nisam mogao da uđem pa sam legao na klupu u malom parku ispred doma i tu prespavao svoju prvu noć u Beogradu. Kada sam vidio u kakvim je ruševinama Beograd, nisam mogao da vjerujem očima. Ja sam rat preživio u Zagrebu, tamo nije bilo rušenja i takvih tragova rata, koji su govorili o razmjerama tragedije. Bio sam šokiran Beogradom, gradom koji ću ubrzo zavoljeti i ovdje ostati preko 60 godina, a da nisam ni pomislio da bi mi u nekom drugom gradu moglo biti ljepše.”

Fudbaleri su živjeli u Centralnom domu armije, nosili su uniforme i svako je imao redovna zaduženja. Npr. Bobek je bio bibliotekar. Igrači su učestvovali u omladinskim radnim akcijama čišćenja ruševina ili ulica. Uoči svojih utakmica, išli su po gradu i lijepil plakate kao najavu. Imali su svoja zaduženja, treninge i vojničke aktivnosti, ali je takođe bilo vremena za šetnje i zabavu. Uveče bi grupno odlazili na korzo.

Nikada se nije moglo utvrditi ko je predložio da se klub zove Partizan, ko mu je “kumovao”. Ovdje se nalazi tekst iz Tempa (broj 361,1973.) koji je prenijela Crno-bela nostalgija, a u kome su o ovome pitani sami osnivači koji su prisustvovali sjednici. Niko sa sigurnošću nije mogao da potvrdi ko je klubu dao ime.

http://crno-bela-nostalgija.blogspot.rs/2015/02/nek-se-zove-nek-se-zovepartizan-tempo.html

Prvu utakmicu u svojoj istoriji Partizan je odigrao 06.10.1945. godine protiv reprezentacije Zemuna i pobijedio je 4:2. Utakmica je odigrana na stadionu “20. oktobar” pred oko 200 gledalaca. Početak utakmice bio je zakazan u 15h i 30 min. Cijene ulaznica su bile: stajanje 10, tribina 15 i loža 20 tadašnjih dinara. Partizan je igrao u crvenim dresovima i plavim šortsevima. Na teren je istrčao sljedeći sastav: golman Vladimir Čulik, bekovi Ratko Čolić i Jovan Beleslin, half liniju su činili Zlatko Čajkovski, Milivoje Đurđević i Ivan Švaljek, a u navali su igrali Silvester Šereš, Aleksandar Atanacković, Franjo Rupnik, Vojin Božović i Florijan Matekalo. Kasnije je umjesto Šereša u igru ušao Prvoslav Mihajlović. Trener je bio Franjo Glaser. Golove za Partizan postigli su Šereš 2, Matekalo i Rupnik. Većina nas je mislila da je prvi gol u našoj istoriji postigao Florijan Matekalo, ali istina je da je prvi gol u istoriji Partizana postigao Silvester Šereš. Ovu temu su odlično obradili urednici bloga Crno-bela nostalgija i zahvaljujući njima došlo se do ovog važnog otkrića.

http://crno-bela-nostalgija.blogspot.rs/2017/01/silvester-seres-strelac-prvog-gola-u.html

Na sljedećih 7 utakmica Partizan je pobijeđivao sve protivnike uz 45 datih i nijedan primljen gol. Prvi poraz u svojoj istoriji Partizan je zabilježio protiv reprezentacije Praga, a rezultat je bio 1:4. Utakmica je odigrana 20.10.1945. g. pred oko 7.000 gledalaca. Prva Partizanova utakmica u inostranstvu desila se u Banjskoj Bistrici protiv reprezentacije slovačke vojske i u njoj su crno-beli pobijedili sa 3:1. Jednu od najznačajnijih utakmica u prvim mjesecima svog postojanja Partizan je odigrao protiv CDKA iz Moskve pred oko 25.000 gledalaca na stadionu 20. Oktobar. Utakmica je odigrana 06.12.1945. g. u okviru turneje CDKA po Jugoslaviji, a završena je pobjedom ekipe iz Moskve rezultatom 3:4. Za Partizan su u ovom meču nastupili: golman Glaser, bekovi Brozović i Popesku, half liniju su činili Čajkovski, Đurđević i Atanacković, a u navali su igrali Šereš, Palfi, Bobek, Matekalo i Simonovski. Golove za našu ekipu postigli su Matekalo 2 i Bobek, a za CDKA Fedotov 2, Nikolajev i Čajkovski (a.g.). Za ovu utakmicu je vladalo nezapamćeno interesovanje, a utakmici je prisustvovalo rekordnih 25.000 gledalaca. Ovo čudi jer nam je predočeno da su u Beogradu svi bili protiv Partizana?!